Godina 1965. - vrijeme Liburnije, Jadranske magistrale i BevandePriče iz riječke prometne povijesti

Dana 22. srpnja u riječku luku prvi put je uplovio brod “Liburnija” riječke “Jadrolinije”. Trajekt je bio velika novost za tadašnju zemlju jer je bila riječ o prvom brodu za prijevoz automobila i putnika na duljim relacijama. Brod je bio sagrađen u Rotterdamu. Prvi kapetan je bio Davor Bulić, a za prvu sezonu bilo je predviđeno da održava liniju između Zadra i Ancone.

Godine 1965. Rijeka je imala 148.347 stanovnika. Podaci su temeljeni na popisu iz 1961.godine, uz dodavanje rođenih i doseljenih, te oduzimanje umrlih i odseljenih. Dana 22. srpnja u riječku luku prvi put je uplovio brod “Liburnija” riječke “Jadrolinije”. Kasnio je nekoliko dana s uplovljavanjem jer je imao manju havariju, udarivši pramcem u rivu prilikom pristajanja u tršćanskoj luci. Šteta je bila sanirana u Arsenale Triestino. “Liburnija” je bila velika novost za tadašnju zemlju jer je bila riječ o prvom brodu za prijevoz automobila i putnika na duljim relacijama. Brod je bio sagrađen u Rotterdamu. Imao je 3.000 BRT, dva Sulzer motora snage 6.000 KS, te kapacitet od 119 automobila i 200 putnika u kabinama. Prvi kapetan je bio Davor Bulić, a za prvu sezonu bilo je predviđeno da od 23. srpnja do 26. rujna održava liniju između Zadra i Ancone. Za prelazak Jadrana trebalo mu je prosječno šest sati.

Brod je cijeli radni vijek proveo prvenstveno na Jadranu, potom dijelom i na linijama za Grčku i Tursku, no 1971. otplovio je preko Atlantika, sve do Južne Amerike – kao ploveća izložba jugoslavenskog gospodarstva. U vrijeme Domovinskog rata predvodio je konvoj “Libertas II” do Dubrovnika. Brod je bio u službi do 2015., kad je iz Malog Lošinja otplovio u rezalište Aliaga pokraj Izmira u Turskoj.

Auto snova

Koliko je uvođenje “Liburnije” u bijelu flotu bio veliki korak naprijed i za vozače i za hrvatski turizam, toliko se “Novi list” 1965. bavio i “automobilom snova”. Riječ je o automobilu izloženom u Chicagu, koji je imao tada tek eksperimentalnu opremu.

“Automobil se može upotrebiti kao putujuća kancelarija. Za vrijeme vožnje, putnici mogu voditi telefonske razgovore, diktirati pisma ili slušati poruke snimljene na vrpci. Mogu piti jer je u automobilu uređen priručni bar. Komandni uređaji pružaju vozaču mnogo više obavještenja nego ma koji standardni automobil današnjice. Umjesto retrovizora, tu je televizijski ekran na kome vozač vidi sliku iza automobila. Drugi instrumenti obavještavaju vozača o utrošku goriva u odnosu na brzinu auta, kad će stići na odredište, koliko je prešao otkako je pošao na put. Ti uređaji su pored uobičajenih sprava koje pokazuju brzinu, temperaturu motora, pritisak ulja, nivo goriva i prekid električne struje. Prednja sjedišta su opremljena osloncem za glavu koji se pokreće, a zadnja se mogu spuštati. Televizijski ekran automobila smješten je tako da ga vozač ne vidi, ali ga vide putnici na prednjem i zadnjim sjedištima.

Jedno od najneobičnijih svojstava automobila je njegov krov načinjen isključivo od stakla. Staklo je osjetljivo na svjetlost i postaje tamnije ukoliko je svjetlost jača. Vanjska boja automobila je iridescentna i mijenja se u nijansama počev od ljubičaste pa do bakrene boje, što zavisi od ugla pod kojim svjetlo pada. Providni kristali unijeti u boju daju jedan bliješteći efekt. Automobil je konstruirao Chrysler u Detroitu.” (Novi list, 14. srpnja 1965.)

Iz ovog teksta jasno je da treba ponešto vremena da se pojedina unaprjeđenja uvedu u serijsku opremu. Recimo, sigurnosni pojas patentiran je 1911. godine, prvi put se, kao opcija, pojavio u automobilima Nash i Tucker iz 1949. godine, a današnju, usavršenu varijantu, prvi je konstruirao Šveđanin Nils Bohlin, koji je radio na avionskim sjedištima za katapultiranje u Saabu, pa je ta iskustva jednostavno prenio u automobile: Saab GT 750 (1958.) i Volvo (1959.).

Bevandini podvizi

Za razliku od automobila iz snova, 1965. godine realnost je bila Škoda 1000 MB.

Škoda 1000 MB“Na ravnoj cesti s lakoćom postiže brzinu od 152 kilometra, a u zavojima je vrlo stabilna. Vozilo pokreće 4-cilindrični motor od 998 ccm s vodenim hlađenjem. Mjenjač ima četiri brzine, sve sinkronizirane. Karoserija je izrađena od čvrstog lima, dok je unutrašnjost vozila udobna i komforna. Sjedala su pomična, tako da se mogu koristiti za ležanje ili pak za prijevoz veće prtljage.” (NL, 7. srpnja)

Nasuprot banalnoj svakodnevici, Branko Bevanda, jedan od legendarnih vozača iz tog vremena, 6. srpnja odnio je veliku pobjedu u motociklističkoj utrci za Nagradu grada Zenice. Tamo je, pred 30.000 gledatelja (!), vodio veliku borbu s Mustafom Sulunahpašićem i prestigao ga u posljednjem krugu. Bevanda je vozio prosječnom brzinom od 84 km na sat.

Branko Bevanda (Mostar, 21. kolovoza 1937. – Rijeka, 6. lipnja 2008.), došao je u Rijeku služiti vojni rok sredinom pedesetih godina i tu ostao do kraja života. U početku je radio kao taksist, no posvetio se moto-utrkama. Bio je osam puta prvak Jugoslavije, te 14 puta Hrvatske i Slovenije. Od motociklističke karijere oprostio se 1978, kad je službeno otvorio Automotodrom Grobnik. Prvi restoran otvorio je 1971. na Biviju. Od 1973. restoran je djelovao nedaleko gradske vijećnice Opatije (danas je tu “Zelengaj”). Časopis “Playboy” proglasio je taj restoran petim najboljim ribljim restoranom u Europi. Godine 2003. preselio je restoran na Lido, a 2007., već teško bolestan, prodao ga je Zoranu Maržiću.

Muke s autobusima

Inače 1965. godine bila je dovršena Jadranska magistrala, što je omogućilo uvođenje većeg broja autobusnih linija iz unutrašnjosti prema obali. Samo iz Zagreba dnevno je polazilo 40 autobusa, iz Beograda preko 20, a slično je bilo i s drugima većim gradovima. Međutim, zbog nedostatka rezervnih dijelova, samo u Hrvatskoj 300 autobusa čekalo je na popravak! Podjednako veliki problem bile su gume, zbog kojih je drugih 300 autobusa bilo na čekanju!?

Dodatni problem u sezoni predstavljalo je i smanjivanje broja putničkih brodova s 61 na 54. Na njima je bilo mjesta za 25.800 putnika, odnosno 3.000 putnika manje nego u 1964. godini! U riječkom okružju bile su ukinute brodske linije: Krk – Punat, Malinska – Beli, Rijeka – Cres i Lošinj – Jablanac.

No, Jadranska magistrala i brod-trajekt “Liburnija” ipak su donosili novi optimizam tijekom ljeta te davne 1965. godine.

Žmigavac, 07/2019

Odgovori

Niste pronašli što ste tražili?

Kontaktirajte Autoklub Rijeka za više informacija ili postavite upit.

Učlanite sebe ili cijelu svoju obitelj u Autoklub Rijeka.

Autoklub Rijeka prati posjećenost svojih stranica

Web stranica Autokluba Rijeka prati statističku posjećenost svojih stranica isključivo radi dobivanja nužnih informacija o privlačnosti i uspješnosti svojih stranica te pritom koristi uslugu treće strane pod nazivom Google Analytics.
U koliko ne želite da se prikupljeni podaci šalju na obradu odaberite "Ne prihvaćam".
U suprotnom kliknite "Prihvaćam".