Najčešće interveniramo zbog akumulatora, krivog goriva i zaključanog autaRanko Paris iz Službe pomoći na cesti Autokluba Rijeka
- 12.02.2018
- Objavio: Anto Ravlić
- Kategorija: AK Rijeka, Magazin

Kad netko poput Ranka Parisa, djelatnika Službe pomoći na cesti Autokluba Rijeka, 17 godina pomaže vozačima koje je zatekla veća ili manja nevolja na cesti, jasno je da bi priča o pomaganju, spašavanju, pružanju pomoći i riječima utjehe mogla trajati u nedogled. No, Rankov posao je takav da vremena za priču nema previše. Svoja iskustva podijelio je između dviju intervencija, prvog radnog dana nakon novogodišnjih blagdana. Baš kada je posla najviše.

– Zadnji dan pred blagdane je uvijek velika gužva. Isto tako i poslije blagdana i vikenda. Ponedjeljak je inače najgužvovitiji dan, objašnjava Paris.
Prvo pitanje za službe koje pomažu vozačima na cesti je logično. Što su najčešći razlozi intervencije?
– Bez dileme, kvačila, pregrijavanja i elektronika. Što se tiče popravka na samoj cesti najčešće rješavamo probleme s paljenjem, u pravilu zbog lošeg akumulatora. Uz to, na intervenciju izlazimo zbog otključavanja vozila i izmjena krivog goriva te promjena gume. Iznenadili bi se koliko vozača ne zna promijeniti gumu. Ne znaju dizalicu staviti. Jako puno auta je bez rezervne gume. Ima i situacija koje su za shvatiti. Čovjek u odijelu, kako će gumu mijenjati, priča Paris.
Autoklub Rijeka sa svojom službom pomoći na cesti pokriva područje od Brseča do Bakarca, Oštrovice i Rupe.
– Po ljeti je najviše posla na relaciji od Rupe do Svetog Kuzma i od Rijeke prema Zagrebu. Dosta intervencija imamo na potezu od Opatije do Mošćeničke Drage i Brseča, kaže Paris.
Austrijanci najorganiziraniji
Kad je riječ o korisnicima, teško bi bilo složiti foto robot prosječnog korisnika.
– Nema pravila kad je riječ o godinama. I mladi i stari nas zovu. Dosta je mladih koji nakon polaganja dobiju članstvo i znaju iskoristiti tu jednu uslugu na koju imaju pravo. Mnogi uvide da članstvo u Autoklubu Rijeka nosi brojne pogodnosti pa nam ostaju vjerni, kaže Paris.
Kad je riječ o korisnicima, Paris će izdvojiti Austrijance.
– Sigurno su najdiscipliniraniji. Nijemci? Kako koji. Inače svi stranci koji imaju članstva znaju svoja prava, što i kako mogu. Stranci su upućeniji u Internet, točnije lokacije daju od naših ljudi, primjećuje Paris.
Kad je čovjek na cesti puno radno vrijeme, zajamčene su anegdote. Ponekad za ne vjerovati, ali kad se arhiviraju, uglavnom ih se prisjeti s osmijehom.
– Svakodnevno se susrećemo sa nesvakidašnjim potezima i razmišljanjima. Ljudi ne daju informacije koje su dragocjene, pogotovo po noći. Valjda se uspaniče pa ne funkcioniraju. I onda zna doći do problema. Na primjer, zove čovjek i traži prijevoz jer se kvar ne može riješiti na cesti. Dođemo, a automobil nije na kotačima. Kako ga onda popeti na kamion? Zna se dogoditi da ljudi popiju i ne žele voziti pod alkoholom pa nas zovu da im se auto pokvario. Ustvari, treba otpeljati njih i auto doma. Vozači znaju biti neozbiljni pa sami sebi naprave problem. Tri puta smo jednoj vozačici rekla da mora u servis, ali došli su blagdani pa nije otišla. I evo nas ponovno na intervenciji, priča Paris.
Mobitel je spas
Često se ne mogu naći vozač i automobil.
– Ima potraga jako puno. Ljudi koji žive na Zametu ne snalaze se na Vežici i obrnuto. Da ne pričam ako se nezgoda dogodi negdje izvan Rijeke.
Mobitel je znatno olakšao posao. No, opet dođe do »šuma u komunikaciji«.
– Nama jako puno pomaže ako stranka ima mobitel. Zna se dogoditi da stranka nazove s fiksnog telefona iz kuće i ne čeka povratni poziv nego ode čekati kod auta. Zovemo na fiksni s kojeg nas se zvalo, a tamo nikoga i onda tražimo po ulicama gdje mislimo da bi mogao biti auto. Naravno, gubimo vrijeme, a možda već netko zove na sljedeću intervenciju. Svi se pozivi bilježe. I to je dobro jer neki pokušavaju preko reda. Pred neki dan zove stranka i tvrdi kako čeka 40 minuta. Na tabletu jasno stoji da je zvala prije pet minuta. I kad pokažem, onda prestanu prigovori. Ima zaista puno korektnih ljudi. Kažu gdje su, da će sjesti u kafić i pričekati i da nema problema, ističe Paris. Svako od vozila u prosjeku dnevno prođe 200 do 300 kilometara samo po Rijeci i riječkom području. Zna se dogoditi da automobil treba odvesti do Zagreba ili dalje pa kilometri rastu. U Službi pomoći na cesti Autokluba Rijeka ističu da 90 posto kvarova otklone na cesti, kad je riječ o pozivima za popravak na cesti. Često se dogodi da vozači zovu za prijevoz, misleći da je kvar ozbiljniji, a automehaničari Autokluba otklone kvar na cesti.
Što vozači mogu učiniti da bi izbjegli poziv u pomoć na cesti?
– Mogli bi puno toga. Na primjer, da paze na upaljena četiri žmigavca. Isprazni bateriju ako su predugo uključeni. Vozači moraju znati da kapacitet baterije pada s hladnoćom. Zna se dogoditi da ujutro auto neće upaliti, a poslije podne hoće. Vozači ne paze na vodu za brisače. Ako ne stave tekućinu primjerenu hladnoćama, voda se zaledi i ništa od čišćenja stakla. Jednom prilikom je vozač zaleđenu šoferšajbu polio vrućom vodom. Što se dogodilo? Šoferšajba je pukla, prisjeća se Paris.
Žmigavac, siječanj 2018.