Povratak u školske klupe znači i veći broj djece na ulicama. Neka će se po prvi put samostalno kretati prometom što je ponos za roditelje, ali i razlog za brigu.

Djeca promet doživljavaju drugačije od odraslih: teško procjenjuju brzinu i udaljenost vozila, imaju uže vidno polje i češće se ponašaju impulzivno. Zato je važno realno procijeniti je li dijete spremno za samostalan put do škole. Ako je sklono nepažnji ili nestrpljivo, bolje je još pričekati. Izbjegavajte uspoređivanje s drugom djecom jer svako dijete je različito.

Osim djeteta, važan je i sam put. Razmislite o udaljenosti, količini prometa i i sigurnosnim uvjetima. Ako okolnosti nisu idealne, vježbajte samostalnost na kraćim i sigurnijim dionicama. Kad procijenite da je dijete spremno, zajedno isplanirajte put i prođite kroz moguće situacije kako bi odlazak u školu bio što sigurniji.

Djeca nisu mali odrasli

Iako djeca znaju osnovna prometna pravila, u složenijim situacijama često ne reagiraju pravilno.

Zašto djeca u prometu reagiraju drugačije od odraslih?

• Imaju uže vidno polje pa bočno približavanje vozila mogu primijetiti kasnije.

• Tijekom trčanja teže istodobno prate okolinu i često se teško zaustavljaju kada se pojavi opasnost.

• Zbog nižeg rasta ne mogu vidjeti preko parkiranih automobila, a ni vozači njih ne mogu uvijek pravodobno uočiti

• Često misle da ih vozači vide samo zato što oni vide vozilo.

• Teže određuju iz kojeg smjera dolazi zvuk sirene, motora ili drugog vozila.

• Brzinu vozila i put kočenja počinju pravilno procjenjivati tek u starijoj osnovnoškolskoj dobi.

• Ne shvaćaju da vozilo treba vrijeme i prostor za zaustavljanje.

• Zbog kraćih nogu i manjih koraka treba im više vremena za prelazak ceste.

• Kada moraju istodobno paziti na više stvari, mogu reagirati naglo i bez dovoljno razmišljanja.

• Lako im pažnju privuku prijatelji, igra, lopta ili nešto drugo što se događa u njihovoj blizini.

Zato nije dovoljno da dijete zna ponoviti prometno pravilo. Važno je da ga zna primijeniti u stvarnoj situaciji.

Isplanirajte put do škole

Idealno je ako cijelom rutom postoji nogostup i ako se može izbjeći prelazak ceste, no to je u većini slučajeva nemoguće. Zato prije prvog samostalnog odlaska zajedno prođite cijelu rutu i obratite pozornost na:

• prometnost ulica
• preglednost raskrižja
• pješačke prijelaze i semafore
• mjesta na kojima parkirani automobili mogu zaklanjati pogled
• dijelove puta na kojima nema nogostupa
• moguće prečice kojima bi dijete moglo krenuti umjesto dogovorene rute.

Ako dijete mora hodati kolnikom, treba se kretati lijevom stranom, u smjeru suprotnom od smjera kretanja vozila.

Posebno inzistirajte na tome da cestu prelazi preko označenog pješačkog prijelaza, čak i kada to znači nekoliko minuta dulji put. Ako postoji semafor, treba ga poštovati i pričekati zeleno svjetlo.

Rutu do škole i natrag prođite zajedno više puta. Pritom nemojte uvijek vi voditi dijete. Zamijenite uloge i dopustite djetetu da vodi vas. Neka samo pokaže gdje će stati, gdje će prijeći cestu i na što treba obratiti pozornost.

Tako ćete najbolje procijeniti zna li se samostalno snalaziti i primjenjuje li prometna pravila u praksi.

Pobrinite se i da dijete u školu kreće na vrijeme. Žurba lako dovodi do nepromišljenih odluka i preskakanja dogovorenih pravila.

Ne mobitelima, da bojama!

Djeca u prometu često nisu dovoljno uočljiva. Zbog nižeg rasta mogu ih zakloniti parkirani automobili ili drugi predmeti uz cestu, dok ih vozači zbog toga mogu primijetiti tek u posljednjem trenutku.

Vidljivost možemo povećati jednostavnim izborom odjeće i opreme:

• birajte odjeću jarkih i uočljivih boja
• pri kupnji školske torbe obratite pozornost na reflektirajuće oznake
• u jesenskim i zimskim mjesecima posebno vodite računa o tome da dijete bude uočljivo u uvjetima smanjene vidljivosti.

Važno je naučiti dijete da je, dok se hoda, mobitelu mjesto u džepu ili torbi. Slušanje muzike, igranje igrica ili dopisivanje moraju sačekati. Danas kao pješaci, u budućnosti kao vozači – uvijek treba ponavljati da je u prometu najvažniji – promet.

Razmislite i o društvu na putu do škole. Djeca koja zajedno hodaju mogu biti uočljivija od pojedinca, ali druženje istodobno može odvući pažnju od prometa. Razgovor, igra i naguravanje lako mogu dovesti do nepromišljenog izlaska na kolnik.

Učimo ih primjerom

Razgovor o prometu ne mora biti posebno predavanje. Zajedničke šetnje odlična su prilika da dijete kroz stvarne situacije uči kako se ponašati. Postavljajte mu pitanja i potičite ga da samo razmišlja: Što bi napravilo kada automobil usporava, ali ne staje? Gdje bi se zaustavilo prije prelaska ceste? Što ako je pješački prijelaz zaklonjen parkiranim automobilom? Na taj način dijete ne uči samo prometna pravila, nego vježba njihovu primjenu.

Za dodatnu edukaciju možete koristiti i različite edukativne materijale. Predlažemo vam crtane filmove “Minuta u prometu” ili neku od slikovnica s tom tematikom: “Priča o prometnim znacima”, “Što sve Ana zna – o prometu”, “Sa Zebrom sigurno u školu” ili “Pažljivo i snalažljivo pješice” koju možete preuzeti ovdje. Ako ste u prilici, ne propustite s djetetom pogledati predstavu “Hakove prometne pustolovine” koja se već gotovo dva desetljeća prikazuje prvašićima Rijeke i okolice.

I za kraj, ne zaboravite da djela govore više od riječi! Možete stotinu puta ponoviti kako se cesta prelazi samo na zebri i kako se uvijek čeka zeleno, ali sve to pada u vodu ako vas dijete gleda kako trčite preko ceste i igrate se mobitelom na semaforu. Budite dosljedni u primjeni pravila! Ne prelazite cestu na crveno jer nema nikoga, ne izbjegavajte vezivanje pojaseva jer je to samo 2 minute vožnje. Mijenjajmo loše navike kako bismo mijenjali svijet i učinili ga boljim i sigurnijim za nas i našu djecu!