“Tuča zbog preticanja”, “Vozač istukao vozača”,“Svađa i tučnjava zbog parkiranja”. Samo nekoliko primjera naslova je dovoljno da primijetimo da se u prometu dešavaju situacije koje  lako izmaknu kontroli.  Istraživanja pokazuju da je više od polovice vozača osjetilo bijes pri vožnji. Naravno, ne dolazi uvijek do izravnog konflikta, udaranja ili povlačenja oružja, ali mnogi od nas ponekad osjete ljutnju prema drugim vozačima na cesti, a nerijetko je takva vožnja i uzrok prometnih nesreća.

Pojam “road rage” pojavio se sredinom devedesetih godina u SAD-u. Danas je to uobičajen izraz u prometnoj psihologiji, grani koja se bavi ponašanjem sudionika u prometu. Raspon definicije je širok – od općenitog “gubitak emocionalne kontrole tijekom vožnje” pa do “pokušaj ubojstva, ranjavanja ili zastrašivanja drugog vozača, putnika ili pješaka “.  Postoje različita ponašanja vezana uz bijes na cesti, od trubljenja i gestikulacije preko “vožnje na repu “ pa sve do fizičkog napada na drugog vozača. U svakom slučaju, radi se o opasnom fenomenu kojem svatko može biti izložen, kao žrtva, ali i kao agresor.

Stres kao glavni krivac

Mnogi znanstvenici se slažu da je vožnja, naročito u prometnim gužvama, iznimno stresna situacija. Vozači su izloženi nizu okidača stresa – buka, zagađenje, previsoke ili preniske temperature, preveliki broj ljudi, nemogućnost kontrole situacije ili nemogućnost kretanja koje bi otklonilo dio napetosti. Na cesti ste uvijek izloženi opasnosti – čak i ako ste najoprezniji vozač na svijetu postoji mnoštvo čimbenika na koje ne možete utjecati.
Istraživanja koja se bave izljevima bijesa na cesti nisu otkrila jedinstveni uzrok toj pojavi. Smatra se da postoje dvije glavne grupe čimbenika – jedna vezana uz osobine ličnosti i druga vezana uz vanjske okidače stresa. Bijes na cesti, kao i druge vrste ljutnje, najčešće su posljedica stresa.

Ustanovljeno je da su vozači koji su skloniji izljevima bijesa u startu skloniji reagirati impulzivno, lakše se razljute, imaju nižu toleranciju na napetost te vlastite osjećaje ispoljavaju agresivnije. U vozilo često ulaze ljuti, voze brzo, pri vožnji brzo i često mijenjaju trake te češće sudjeluju u prometnim nesrećama. Također, ustanovljeno je da su skloniji osuđivati postupke drugih vozača.

Mnogi vozači su emotivno vezani uz svoje automobile i doživljavaju vozilo kao nastavak vlastitog doma. To je teritorij koji moraju zaštititi pa se čini opravdano braniti ga po svaku cijenu, a vozač koji je oduzeo prednost čini se kao napadač.  To je i jedan od uzroka izljeva bijesa u vožnji – sklonost pojedinca da se koncentrira na sebe. Kad mi presiječemo put, za to imamo opravdanje – nama se stvarno žuri ili nismo vidjeli i pogriješili smo… u svakom slučaju, nema zle namjere.

U drugu ruku, tuđe propuste  doživljavamo osobno – “taj vozač koji se ubacio ispred je zasmetao baš meni!”. Nužno je prisjetiti se da u prometu nismo samo mi već je tu čitava gomila ljudi koja se jednako žuri doma ili na posao, koja je jednako frustrirana zastojem i čiji je motiv uistinu rijetko naštetiti drugima. Na žalost, vlastitim primjerom učimo i djecu da se uobičajena pravila ponašanja ne odnose na vožnju – gledaju roditelje kako jure i prebacuju se iz trake u traku te slušaju psovke i uvrede upućene drugima.

Anonimnost ohrabruje

U vožnji se ljudi često ponašaju na način na koji se nikako ne bi ponašali licem u lice. Na primjer, većina se neće ubaciti u red ispred nekog u trgovini, no oduzimanje prednosti na cesti nije rijetkost. Razlog tome je anonimnost koju omogućuje vozilo – ono stvara osjećaj privatnosti, vozač je zaštićen, nije izložen osudi i suprotstavljanju.  Istraživanja pokazuju da anonimnost potiče vozače na agresivno, bezbrižnije ponašanje u prometu te da, kad misle da su anonimni, voze značajno brže i su skloniji prekršajima. Uostalom, koliko anonimnost „ohrabruje“ vidimo svakodnevno u komentarima na raznim internetskim portalima i društvenim mrežama.

Gotovo svatko može podleći izljevu bijesa, no ipak je moguće poduzeti neke korake kako se ne biste doveli u situaciju da reagirate neprimjereno. Dovoljno sna i odmora te kretanje na vrijeme kako bi se izbjegao osjećaj kašnjenja smanjit će razinu stresa. Nezadovoljstvo postupcima drugih nije nužno iskazati – prihvaćanje da ono što je zasmetalo u tuđoj vožnji nije osobno već jednostavna greška ublažit će potrebu za bijesnom reakcijom. Uz to, izražavanjem frustracije lako je potaknuti agresivan odgovor čime obična neugodnost eskalira u puno gori sukob. Dok vozite vodite računa o sigurnom razmaku, ne trubite bespotrebno, a gestikulacija neka bude rezervirana za zahvalu, ne kritiku.

Kako se nositi s bijesnim vozačem

Velike su šanse da ste se bar jednom bili suočeni s ljutim vozačem. Možda ste napravili grešku u vožnji, ali čak nije nužno – bijes je iracionalan i može ga izazvati i pogrešno tumačenje namjere. Ako se sretnete s vozačem koji iskazuje agresiju, pokušajte izbjeći incidentnu situaciju. Ne reagirajte na provokaciju, ne odgovarajte, ne gestikulirajte i izbjegavajte kontakt očima. Ako vam netko „vozi na repu“, promijenite traku kad je to moguće, a ako vas pokušava prestići, dozvolite. Mislite li da vas agresivni vozač prati, pokušajte ostati smireni, vozite normalnom brzinom i ne zaustavljate se osim ako nije nužno, a u tom slučaju ne otvarajte prozore i ne izlazite iz vozila.

Važno je imati na umu da bijes u vožnji nije fenomen koji je nemoguće kontrolirati. Svaki je vozač odgovoran za sigurnost i u svakom trenutku imamo izbor na koji ćemo način reagirati. Zadržite hladnu glavu, imajte razumijevanja i budite ljubazni i pažljivi prema drugima!

Žmigavac, rujan 2019.