Autoklub Rijeka kao godinu svog osnutka uzima 1946. godinu.

Međutim, početak udruživanja automobilista s našeg lijepog Kvarnerskog primorja u autoklubove datira puno ranije. Većina Riječana vozača bili su članovi Kraljevskog ugarskog autokluba sa sjedištem u Budimpešti, osnovanog 1900. godine. 16. svibnja 1906.g. Hrvati dobivaju svoj Prvi hrvatski automobilni klub, koji je osnovanjem Automobilskog saveza Kraljevine SHS 1924.g. u Beogradu, postao sekcija. Sušačani i ostali Primorci bili su članovi zagrebačke sekcije. S druge strane Rječine, 1926.g. osnovan je L’Automobile Club di Fiume (Riječki automobilski klub). Sjedište kluba bilo je na adresi Via Mazzini 4 (današnja Adamićeva).

Vratimo se u 1946.g. i ono što se događalo po završetku drugog svjetskog rata. Nakon desetljeća razdvojenosti spojena su dva grada na Rječini u jedan. Bilo je to vrijeme specifičnog poleta koje je obilježio voluntarizam i elan obnove. Nikola Kunst, Pavo Antunović, Gajo Lukić, Etore Granik, Baborski i Kovač volonteri i zanesenajci automobilizma ostat će trajno zabilježeni u riječkoj automoto povijesti, pokretači su sekcije koja je izrasla u respektabilan Autoklub Rijeka.

1946.g. u tadašnjem restoranu “Lipa” uz Riječinu, sastali su se zaljubljenici u oktane i osnovali novi klub. Spajanjem automoto sekcije sušačkog “Fiskulturnog društva Jedinstvo” s “AMC Fiume” stvara se čvrsta jezgra budućeg kluba.

U poratnim godinama održavane su prve motociklističke trke koje su se odvijale na Sušaku, Preluku, ulicama Rijeke u organizaciji Auto moto društava Rijeka, Matulji, Opatija, Crikvenica. Motosport je bio osnovna aktivnost i preokupacija tadašnjih automoto društva.

Početkom pedesetih počinju se razvijati i prvi oblici privređivanja. Na početku je to mehaničarska radnja u kojoj se iz razlupanih motocikala slažu prve “trkaće mašine” i popravljaju društvena vozila. Polovicom pedesetih s radom počinje auto škola, šezdesetih se razvija tehnička pomoć na cesti, a sedamdesetih djelatnost tehničkih pregleda.

Riječki klub je kroz svoju povijest mijenjao naziv “Rijeka”, “Preluk”, “Rudolf Štiglić” i na kraju opet “Rijeka”. Uvijek čvrsto vezan uz svoj grad i svoje članove.

(izvor: Monografija Autoklub Rijeka1946. – 2006., izdavač Adamić, 2007.)



Odgovori