Povratak u školske klupe znači i veći broj djece na ulicama. Neka će se po prvi put samostalno kretati prometom – ponos za roditelje, ali i razlog za brigu. Djeca promet doživljavaju drugačije od odraslih: teško procjenjuju brzinu i udaljenost vozila, imaju uže vidno polje i češće se ponašaju impulzivno. Zato je važno realno procijeniti je li dijete spremno za samostalan put do škole. Ako je sklono nepažnji ili nestrpljivo, bolje je još pričekati. Nemojte se uspoređivati s drugom djecom – svako dijete je različito.

Osim djeteta, važan je i sam put. Razmislite o udaljenosti, prometnosti i sigurnosnim uvjetima. Ako okolnosti nisu najbolje, vježbajte samostalnost na kraćim i sigurnijim dionicama. Ako procijenite da je dijete spremno, planirajte zajedno kako da odlazak u školu bude što sigurniji.

Djeca nisu mali odrasli

Iako djeca znaju osnovna prometna pravila, u složenijim situacijama često ne reagiraju pravilno. Zašto djeca u prometu reagiraju drugačije od odraslih?

• Imaju uže vidno polje; bočno približavanje vozila primjećuju kasno.

• Tijekom trčanja ne gledaju lijevo ili desno i teško se zaustavljaju u opasnosti.

• Ne mogu vidjeti preko parkiranih automobila – manje vide, a i manje se vide.

• Često misle da ih vozači vide samo zato što oni vide vozilo.

• Teško lociraju zvukove, pa ne prepoznaju pravodobno smjer sirene ili motora.

• Brzinu i put kočenja razumiju tek u starijoj osnovnoškolskoj dobi.

• Ne shvaćaju da vozilo treba vrijeme i prostor za zaustavljanje.

• Kratke noge i manji koraci znače da im treba više vremena da prijeđu cestu.

• Ako moraju paziti na više stvari odjednom, reagiraju naglo i bez razmišljanja.

• Često trče za prijateljima ili za onim što im privuče pažnju.

• Primjećuju samo ono što im je trenutno zanimljivo, ostalo zanemaruju.

Isplanirajte put do škole

Kad birate put do škole, birajte najsigurniji, ne najkraći. Idealno je kad postoji čitavo vrijeme nogostup te kad se može izbjeći prelazak ceste, no to je najčešće nemoguće. Podsjetite ih da se, ako već moraju hodati po kolniku, obavezno kreću lijevom stranom, u susret prometu. Pokušajte da svi prelasci prometnica budu regulirani semaforima, a svakako inzistirajte da uvijek, uvijek cestu prelaze preko označenog pješačkog prijelaza pa čak i ako to znači više hodanja. Obavezno više puta prođite rutu do škole i kuće s djetetom, puštajući ga da bude vođa kako biste bili sigurni da zna dobro put. Ne pretpostavljajte da će slijediti pravila samo zato što ih zna ponoviti. Zamijenite uloge, neka ono vodi vas, to će vam pomoći da bolje procijenite koliko je sigurno u kretanju. Kako biste bili sigurni da se dijete pridržava dogovorene rute i ne traži prečice, pobrinite se da u školu uvijek kreće na vrijeme.

Ne mobitelima, da bojama

Djeca u prometu često nisu dovoljno uočljiva. Pretpostavljaju da ih vozači vide samo zato što i oni vide automobil, no lako ih, zbog nižeg rasta, od pogleda sakriju parkirani automobili ili drugi predmeti na ulici. Učinite dijete vidljivijim birajući odjeću jarkih boja, a pri kupovini torbi vodite računa da imaju reflektirajuće oznake. Razmislite o društvu na putu do škole, to ima dobre i loše strane. Grupa je vidljivija od pojedinca, ali u društvu je, uz zabavu, lakše zaboraviti na oprez.

Važno je naučiti dijete da je, dok se hoda, mobitelu mjesto u džepu ili torbi. Slušanje muzike, igranje igrica ili dopisivanje moraju sačekati. Danas kao pješaci, u budućnosti kao vozači – uvijek treba ponavljati da je u prometu najvažniji – promet.

Razgovarajte s djecom o prometu. Zajedničke šetnje odličan su trenutak za tu temu, a postoji i čitav niz edukativnih materijala koje možete koristiti. Predlažemo vam crtane filmove “Minuta u prometu” ili neku od slikovnica s tom tematikom: “Priča o prometnim znacima”, “Što sve Ana zna – o prometu”, “Sa Zebrom sigurno u školu” ili “Pažljivo i snalažljivo pješice” koju možete preuzeti ovdje. Ako ste u prilici, ne propustite s djetetom pogledati predstavu “Hakove prometne pustolovine” koja se već gotovo dva desetljeća prikazuje prvašićima Rijeke i okolice.

I za kraj, ne zaboravite da djela govore više od riječi – možete stotinu puta ponoviti kako se cesta prelazi samo na zebri i kako se uvijek čeka zeleno – sve to pada u vodu ako vas dijete gleda kako trčite preko ceste i igrate se s mobitelom na semaforu. Budite dosljedni u primjeni pravila! Ne prelazite cestu na crveno jer nema nikoga, ne izbjegavajte vezivanje pojaseva jer je to samo 2 minute vožnje. Mijenjajmo loše navike kako bismo mijenjali svijet i učinili ga boljim i sigurnijim za nas i našu djecu!